Bez velikih ideoloških borbi i ratova, ljudi mogu postati samozadovoljni, fokusirani isključivo na materijalno blagostanje i sopstvenu udobnost.
: "Poslednji čovek" je pojedinac koji živi u miru i blagostanju, ali gubi želju za borbom za velike ciljeve, što može dovesti do stagnacije ili povratka sukobima samo radi razbijanja monotonije. Zašto korisnici traže "PDF 17"?
Preokrenuti isključivo sopstvenom komforu i materijalnom blagostanju. Lišeni heroizma, velikih borbi i spremnosti na žrtvu.
U ovom tekstu detaljno istražujemo osnovne postulate Fukujaminog dela, značaj pojma "poslednji čovek", kao i razloge zbog kojih je ova knjiga i danas predmet žestokih debata u akademskim i političkim krugovima. Šta zapravo znači "Kraj istorije"? frensis fukuyama kraj istorije i poslednji covek pdf 17
Drugi deo naslova knjige referiše na koncept Fridriha Ničea (Friedrich Nietzsche) o "poslednjem čoveku". Fukujama ovde izražava dozu skepticizma i melanholije prema sopstvenoj viziji budućnosti.
“ (engl. The Beast with Red Cheeks ) istražuje koncept ljudskog dostojanstva kroz pojam thymos (srčanost ili žudnja za priznanjem).
Francis Fukuyama published his book following the collapse of the Soviet Union and the fall of the Berlin Wall. His central argument is not that events would stop happening, but that humanity had reached the endpoint of its ideological evolution. Bez velikih ideoloških borbi i ratova, ljudi mogu
Fukuyamaev rad je provokativan i stimulativan: dok je prepoznao veliki istorijski pomak posle Hladnog rata, mnogi događaji poslednjih decenija doveli su u pitanje njegov optimizam. Ipak, knjiga je i dalje obavezno štivo za razumevanje savremenih debata o liberalizmu, identitetu i geopolitici.
Fukujama tvrdi da je liberalna demokratija ostala jedini održiv i koherentan sistem koji može zadovoljiti ljudske potrebe za slobodom , ekonomskim prosperitetom i priznanjem .
Da li će društvo sastavljeno od „poslednjih ljudi“, koji brinu samo o svom komforu i ekonomskom interesu, postati dosadno i sterilno? Šta zapravo znači "Kraj istorije"
Polarizacija i slabljenje poverenja u institucije unutar samih zapadnih društava pokazuju da liberalna demokratija nije statično, osvojeno stanje, već proces koji se može kretati unazad.
Prema Fukujami, dve glavne sile pokreću ovaj proces i čine krajnju pobedu liberalne demokratije neizbežnom:
Težnja za jednakošću, gde svi žele da budu priznati kao jednaki.